четвртак, 5. мај 2011.

Suza niz obraz

Klizila je niz obraz i na usni stala.
Bila je tako vrela i tako mala.
U njoj se tuga sastala, u njoj su usnule boli.
Ta suza je znala da srce jos uvek voli.

Dok sedim u mraku i skrivam se u seni,
osetim strast koja se probudila u meni,
prisetim se svega sto se medju nama zbilo:
sreca tuga i malo ljubavi sto se krilo.

.Dok gledam nju, pustam suzu niz obraz,
jer tad osetim tugu i veliki poraz.
Ona pokusava sakriti pogled svoj,
a ja jos ne verujem da ti vise nisi moj.

Hoces li me ikad voleti kao pre?
Sve bi dala samo da zla nije.
Ljubav je sreca, velika sreca moci.
Voli me silno pa ce i prava ljubav doci.

Pisem pesmu posvecujem je tebi,
slusam pritom duboki glas u sebi,
srce govori reci samo od sebe:
JA NIKOG NE VOLIM VISE OD TEBE!

Uvek cu se secati prvog poljubca,
naseg susreta od kojeg nije bilo drazeg.
Trcala sam k tebi i u tvoj zagrljaj pala,
trzala se u snu i ime tvoje zvala.

Нема коментара:

Постави коментар