среда, 18. мај 2011.

MOJIM VREMENOM


"Mojim vremenom i godinama odavno gospodariš,
Vreme koje protiče merim tvojim dolascima i odlascima.
Tvoje pojavljivanje u mom životu i postojanju,
Bilo je suđeno i nije se obežilo samo prolascima.

Jer kad si došao u moj život i osvojio me,
Ostao si stalno u meni, večan i zapečaćen.
Nisi imao potrebu da ideš nekud dalje od mene,
Jer si se uz mene osećao i voljen i obogaćen.

Pa sad oboje podržavamo i snažimo jedno drugo,
Želimo da ova veza uspe i da još dugo traje.
Strašno dugo smo oboje tugovali, patili i mučili se,
Da bi tek tako sve ovo odbacili i sami krenuli dalje.

Jer kad se u ljubavi udruže dva čista i iskrena srca,
Takva ljubav u ovom svetu jedino i može da opstane.
Nas dvoje, dva ranjena srca i dve ranjene duše,
Trudimo se da ova sreća i ljubav nikad ne nestane.

Previše smo tuge i boli iskusili u svojim životima,
Previše nas je vetrova lomilo i odnosilo nam snove.
Sad kad smo se konačno pronašli i zavoleli se,
Idemo zajedno napred u životne pobede nove.

********************************************************
Ti postojiš, nisi samo nedostižan san,
U tvojim rukama se rađaju sva proleća.
U očima tvojim utapaju se svi nemiri i tuge,
I samo uz tebe se prava sigurnost oseća.

U meni si probudio neke nove osećaje ,
I otključao u srcu sve skrivene kutke,
Poklonio mi pažnju , ljubav i razumevanje,
Pa se uvukao u moje srce i dušu, sasvim ćutke.

I neka si došao, čekala sam te toliko dugo,
Bez tebe su dani bili hladni, monotoni i sivi.
Kad si mi pružio ruku i rekao da me voliš,
Naučio si me kako se i od ljubavi može da živi.

Kako se realista i romantik iskreno voleti mogu,
I kako se dopunjuju u ovom svetu bez sjaja.
Ti, nogama čvrsto na zemlji, ja u lebdećem stanju,
Ali nas ista ljubav i isto osećanje potpuno spaja.

Pokazao si mi svet, onakav kakav zaista je,
Neuvijen u celofan, težak, pun rana što bole.
Spustio me na zemlju, ali mi vratio samopouzdanje,
I pokazao mi kako se i različitosti mogu da vole.

***********************************************************
Ovo među nama,
Što se moralo sresti,
Ima samo jedno ime,
Samo jedan put poznaje,
A razlilo se između naših srca.

Posložile se misli razbacane,
I žudnje poprimile tvoj lik.
Samo jedno ime na usnama nosim,
I samo uz tebe, moje telo drhti,
I ispušta poznati sladostrašća krik.

U sjaju tvojih očiju, u odbljesku sunca,
Prepoznajem nadolazece trenutke ekstaze,
Što se galopom približava u oblaku zanosa
I nezaustavljivo juri i udara kroz vene.

Damari kucaju u poznatom ritmu radosti
I sva požuda u meni uzavrela i uspenila,
Kruniše ovaj zvezdani trenutak za pamćenje
I ovaj dan kad smo rukama nebo dotakli.

Ovo među nama,
Što se moralo sresti,
A razlilo se među našim srcima.
Samo jedan put poznaje,
Samo jedan pravac sledi,
I samo jedno ime nosi - Ljubav

************************************************
Nahrani me sjajem iz tvoga pogleda,
Nadoji me tajnama iz zvezdanog sna.
Raspucala stoji sasušena prošlost,
Kada su me gurali, sve dublje, do dna.

Čedno me dodirni, kao na početku,
Obzirno i nežno, baš kako bih htela.
Vreme kad sam s tobom porađa svanuće,
A život se začinje razgovorom tela.

Osmehom mi vrati životne radosti,
Sve sretne trenutke skupi mi za dar.
Nauči me kako dostojanstveno se živi,
Kad nas greje radost i ljubavi žar.

Upaljena sveća nek oplače prošlost,
A zvezdano nebo nek nam bude znak.
Našim će životima kraljevati svetlost,
A sve što je ružno nek proguta mrak.

U ljušturi života, u školjci ljubavi,
Nastao je biser ove naše sreće.
Svi kolekcionari, svi trgovci sveta,
Najvrednijeg dragulja domoći se neće


**************************************************
Nasmeši mi se, na onaj tvoj način,
Dobro poznatim osmehom iz srca.
Na grudi svoje me čvrsto privij
I pusti neka srce uz srce snažno kuca.

Mladost mi se raspukla na ramenima,
Otežale i trome, misli su me obuzele.
Bez tvog osmeha, strepnja boravi u meni,
A misli zlosutnice, snagu bi mi oduzele.

Samo tvoj osmeh i pogled blagi,
U meni snažnu ljubavnu vatru stvaraju.
Erupciju strasti, osećaja i treptaja tela,
I svojom posebnošću me potpuno osvajaju.

Dodirni me na bilo koji mogući način,
Da cela zablistam, u bojama duge.
Ti jedini možeš izmamiti osmeh na licu,
I ulepšati i promeniti sve moje dane tuge.

Nasmeši mi se, onako kako to uvek činiš,
Budi moj zrak sunca, celu me uvij u sebe.
Ne tražim ništa više, što već nemam i sada,
Još samo ostatak života želim provesti uz tebe"

Нема коментара:

Постави коментар